Intervju s Irene García Perulero: "Izlazak iz stereotipa mnogo je teži od neobrazovanja o njima"

Irene

Danas vam donosim intervju koji će vam se svidjeti (ili se nadam): Ona je Irene García Perulero koja sebe definiše kao "žena, majka, molekularni biolog, feministkinja i blogerka". A pošto vam to nije dovoljno da je poznajete, kažem vam da je mnoge majke poput mene poznaju jer je popularizator materinstva i zdravlja majke i djeteta (između ostalih) i cijenjena aktivistica za porođaje. Ako još uvek želite da saznate više, možete je otkriti na njenom blogu.

Doveo sam je danas u Madres Hoy da može razgovarati s nama online treninga "Ni kurve, ni princeze", kojim koordinira i u kojem sarađuju druge profesionalke iz različitih oblasti; Ali Irene je također kreirala ili surađivala na drugim projektima kao što su knjiga Novo majčinstvo ili kompanija Canguros y Mas. I iako je naziv treninga koji razvija i koji nam sada nudi u trećem izdanju dovoljno eksplicitan, Pojašnjavam da je opći cilj “obučiti majke i edukatore da odgajaju i obrazuju buduće slobodne i osnažene žene”..

“Ni kurve, ni princeze” se sastoji od 12 sedmica obuke koja obučava da ponudi slobodu djevojkama i zaštiti ih od diskriminacije i nasilja; To je takođe putovanje samospoznaje. I mislim da je sada vrijeme da vas ostavim sa intervjuom.

Prije svega, kažem vam da 'volim Ni Putas Ni Princesas': ime upravo odgovara na jednu od motivacija koje imam kao majka kćerke (i sina). To je obrazovanje u slobodi odlučivanja o vlastitom tijelu, poštujući druge; i prenijeti im viziju bez predrasuda i stereotipa.

Majke danas: Kako su nastale Ni Putas Ni Princesas? Mislim na primarnu ideju, vašu motivaciju.

Irene García Perulero: Ni Putas Ni Princesas je bio projekat koji sam dugo imao na umu. Kao i u mnogim drugim stvarima, morao sam da se odučim od sopstvenih obrazaca ponašanja koje sam internalizovao od detinjstva, obrazovanje i socijalizacija igraju fundamentalnu ulogu u izgradnji našeg identiteta, onoga što jesmo.

Iako sam biolog, ili možda zbog toga, Razumijevanje težine kulture u našem načinu ponašanja tjera nas da na sve gledamo iz druge perspektive, omogućava nam da bolje razumijemo svo malo ili veliko nasilje koje nas ne okružuje i koje nas, dugoročno gledano, opterećuje i može učiniti nas nesretni..

I imam dvije ćerke. Ideja je bila da od malih nogu gledaju na stvarnost onakvu kakva jeste, da se slobodno izgrade, jer je odučavanje teže što si stariji. Kao što sam vam rekao, ideja koju sam godinama imao na umu, trebao mi je samo pritisak i ohrabrenje Mónice Serrano. I evo nas, s trećim izdanjem.

MZ:  To objašnjavate u prezentaciji obuke „Izaći iz stereotipa mnogo je teže nego needukovati se o njima“. To je tačno, ali da li je moguće da se danas u našem društvu djevojčice ne obrazuju bez stereotipa?

IGP: Djecu, pa i djecu, moguće je odgajati sa kritičkim pogledom na svijet oko sebe, što im omogućava da budu ono što jesu bez toliko potrebe da se pridržavaju društvenih očekivanja. Nije lako, ali možete pokušati. Naravno, za to prvo moramo staviti svoje ljubičaste naočale, naučiti preispitivati ​​stvari u koje vjerujemo samo zato što smo ih svojim obrazovanjem učinili našima, ali to nije istina. U mnogim aspektima svijet nije onakav kakav su nam rekli, kada znate lakše je donositi slobodne odluke, o čemu se radi.

MZ: Ko ima glavnu odgovornost za zaštitu djevojčica od bilo koje vrste diskriminacije i nasilja?

IGP: Istina je da bih volio živjeti u svijetu u kojem djevojke – ili bilo ko drugi – ne bi morale biti zaštićene od diskriminacije, jer Oni koji su odgovorni za diskriminaciju su oni koji diskriminiraju. Odatle i znajući da ne živimo u svetovima Yupi, verujem da majke i očevi i vaspitači imaju fundamentalnu ulogu u praćenju devojčica u izgradnji njihovog identiteta, kako da promovišu stvari jednako važne kao što su asertivnost ili sposobnost da se odluke da ih obrazuju u kritičkom razmišljanju i naravno obezbede neophodne resurse da budu u stanju da se nose sa situacijama nasilja u kojima će biti uključeni.

Realnost je da društveni sistem u kojem živimo prenosi niz vrijednosti o ženama i prema njima koje otežavaju izgradnju osnaženog, slobodnog, asertivnog, nezavisnog ženskog identiteta (Irene Garcia)

MZ: Trenutno nismo u poziciji da tvrdimo da se čini sve što je moguće kako bi se osiguralo da djevojčice od malih nogu razviju osnaženi ženski identitet (a dovoljno je gledati televizijske reklame, ili slušati komentare nekih predadolescentnih dječaka). o njihovim prijateljima i saputnicima).

IGP: Nejasno. Stereotipi, koji nisu ništa drugo do idealno ponašanje koje društvo traži od svojih članova, vremenom se mijenjaju, a ni mi ne odgovaramo na iste društvene zahtjeve na koje su morale odgovoriti naše majke ili kćeri.

Ne bih se usudio reći da li smo sada gori nego kad smo bili mali, ali objektivno se vidi da smo od stereotipa dobre majke i supruge prešli u drugi gdje drugi aspekti, poput hiperseksualizacije, imaju prednost. Hiperseksualizacija djevojaka, koja iza sebe ima objektivizaciju ženskih tijela, je, iskreno, skandalozna. I viđa se svuda, od mode u kojoj se mogu naći podstavljeni bikiniji za devojčice od 10 godina, do crtanih filmova. Jeste li vidjeli promjenu koju je napravila pčela Maja? Prije je bila bucmasta, djetinjasta, nalik bebi. Sada ima osa struka 😉.

MZ: Mislite li da se porodica može staviti na prvo mjesto između svojih kćeri (i njihovih sinova, za koje također želimo da se prema ženama odnose sa STVARNO jednakošću) i količine nasilnih i seksističkih stimulansa koje svakodnevno primaju? Kako da to uradimo?

IGP: Porodica i škola, koji su dva osnovna stuba socijalizacije, mogu funkcionirati kao štit od bombardiranja seksističkih stimulansa. As? Prvo znajući ih, većina nasilja je normalizovana, mi ga pretpostavljamo svojim i stoga su nevidljivi. I drugo, kroz komunikaciju. Razgovarati sa svojom djecom o svemu, cijelo vrijeme, ključno je za njih da nauče da misle svojom glavom. Nadalje, naravno, djeca oponašaju odrasle oko sebe, mi smo im glavna referenca, tako da će ono što radimo imati veliku težinu u onome što oni rade kasnije.

Ni kurve ni princeze

MZ: Idemo ponovo sa online obukom: pročitao sam da je ovo treće izdanje Ni Putas Ni Princesas, pretpostavljam da ćete biti sretni. Kome? Šta je glavni cilj?

IGP: Glavna publika su majke sa ćerkama i vaspitačice, socijalni radnici, psiholozi i sve one žene koje rade ili žive sa devojčicama, ali istina je da U prethodnom izdanju imali smo čak i žene koje nisu imale kćeri te da su pristupili kursu jer su bili zainteresirani za učenje o obrazovanju iz rodne perspektive. Cilj je nabaviti alate koji nam omogućavaju da saznamo koji su mitovi koji okružuju izgradnju ženskih i muških identiteta i ponašanja koja se javljaju zbog ovakvog načina druženja. Oslobodite se tih stereotipa sami kako bismo mogli obrazovati naše kćeri da razviju slobodnu i punu ličnost.

Glavni nedostatak obrazovanja za pravičnost je što ono obično počinje prekasno, tokom adolescencije, kada su obrasci ponašanja i stereotipi već stečeni.

MZ: Vi ste koordinator i mislim da se okružujete odličnim timom saradnika. Da li ste zamišljali kada ste započeli da će vaša ideja biti prihvaćena među vašim pratiocima i profesionalcima koji vas podržavaju?

IGP: Istina je da ne toliko. Počeli smo prije godinu dana, prilično stidljivo, ali imamo sve više prihvatanja, više upita i više zainteresovanih. Veoma je uzbudljivo.

MZ: Recite nam zašto će nam se svidjeti.

IGP: Haha, šta da kažem. Zato što je koristan, jer je kompletan i zato što na sve gledamo i iz smisla za humor. Zato što se stvaraju zanimljive debate u kojima svi učimo da gledamo iz drugog ugla i zato što su neki od mojih učenika postali i prijatelji. Dijelite bez osuđivanja, učite i iznad svega rastete.

MZ: Zanima me: da li znate za slične inicijative koje se razvijaju u drugim zemljama?

IGP: Pa, istina je da ne, mi smo bili prvi trening koji se fokusirao na prevenciju rodnog nasilja od ranog djetinjstva, za što vjerujem da je fundamentalno i što je greška svih preventivnih kampanja u adolescenciji, što započinju prekasno. Nadajmo se da će nas uskoro mnogo ljudi kopirati.

I to je to za intervju, mada pre nego što završim moram da uradim dve stvari:

1.- Podstičemo vas da naučite nešto više o treningu „Ni Putas, Ni Princesas“ koji počinje sledećeg 3. maja (sve informacije imate u nastavku).

2.- Hvala Ireni na saradnji, ali prije svega na doprinosu iskorenjivanju rodnih stereotipa, jer rod nije ništa drugo do kulturni konstrukt od kojeg se možemo izvući i od kojeg možemo “zaštititi” naše kćeri od toga oni su vlasnici svojih tijela i imaju slobodu izbora sada iu budućnosti.

(Bilo mi je zadovoljstvo intervjuisati vas 😉 ).

Više informacija - Ni kurve, ni princeze


Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obavezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostuje Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.