Tokom rekreativne aktivnosti, nekoliko djece starosti između 9 i 11 mjeseci dijeli prostor i resurse za obuku. Ako ih pažljivo promatramo, vidjet ćemo različita ponašanja socijalizacije u svakom od njih. Diego, na primjer, puzi po cijelom prostoru i bez straha prilazi svojim pratiocima. Marija, s druge strane, ostaje podalje u uglu i plače. Huan stidljivo istražuje, ali se uvijek vraća na svoje mjesto, a Pedro šutira jer želi igračku koju dijele druga djeca.
Genetsko naslijeđe može objasniti neka od ovih ponašanja, budući da u tako ranoj dobi porodice nisu imale definitivan utjecaj na modifikacije osobina ličnosti. Međutim, temperament se nasljeđuje, ali se i obrazuje kroz interakciju sa okolinom i društvenim iskustvima.
Kako emocionalna veza utječe iz djetinjstva?
Centralni aspekt u razvoju djece je stvaranje emocionalnih veza od najranije dobi. Ova emocionalna veza, posebno sa roditeljima ili starateljima, neophodna je za djetetovo psihološko i socijalno blagostanje tokom cijelog života. Vezanost i sposobnost formiranja zdravih odnosa u budućnosti u velikoj mjeri zavise od toga kako je ova veza strukturirana u prvim mjesecima života.
Od rođenja, bebe aktivno nastoje uspostaviti emocionalnu vezu sa svojim starateljima. Ova razmjena emocija počinje jednostavnim pokretima kao što su plač, osmijeh i kontakt očima. Postepeno, beba postaje sposobnija da tumači i reaguje na emocionalne signale svojih staratelja. Kroz ovaj proces formira se emocionalna veza koja pruža sigurnost i povjerenje.
Važnost kontakta koža na kožu u emocionalnoj vezi
Jedan od najvažnijih momenata u razvoju emocionalne veze između majke i djeteta je kontakt koža na kožu. Istraživanja su pokazala da ova vrsta dodira potiče oslobađanje oksitocina, poznatog i kao hormon ljubavi, koji ne samo da jača vezu, već i pomaže bebi da reguliše temperaturu i otkucaje srca.
Osim toga, kontakt koža na kožu pruža prostor udobnosti i sigurnosti, jer beba prepoznaje miris, glas i otkucaje srca svoje majke, što jača ovu emocionalnu vezu. U prvim danima života ova vrsta interakcije je neophodna kako bi se beba osjećala zaštićeno, a majka mogla emocionalno da se poveže sa svojim djetetom.
Sigurna vezanost: ključ za dugoročno emocionalno blagostanje
Sigurna vezanost je vrsta emocionalne veze koja se razvija kada roditelji dosljedno i na odgovarajući način odgovaraju na emocionalne i fizičke potrebe bebe. Ova vrsta privrženosti potiče djetetovo povjerenje u njegovatelje i svijet oko njega. Sigurno vezana djeca imaju tendenciju da bezbedno istražuju svoju okolinu, znajući da imaju sigurno mjesto na koje se mogu vratiti kada im je potrebno.
S druge strane, kada roditelji ne daju osjetljive ili dosljedne odgovore, beba može razviti nesigurnu privrženost, što može dovesti do emocionalnih poteškoća i poteškoća u vezi u budućnosti. Djeca s nesigurnom privrženošću mogu pokazati ambivalentno ili izbjegavajuće ponašanje, što im otežava uspostavljanje zdravih odnosa.
Faktori koji utiču na razvoj emocionalne veze
Na razvoj emocionalne povezanosti utiče nekoliko faktora koji su u interakciji i uslovljavaju način na koji se roditelji i beba odnose jedni prema drugima. Među ovim faktorima možemo izdvojiti:
- Biološki faktori: Hormonske i fizičke promjene tokom trudnoće i nakon porođaja igraju ključnu ulogu u formiranju emocionalne veze. Ove promjene mogu uticati na to kako se majka osjeća emocionalno povezano sa svojom bebom.
- Društveni faktori: Kvalitet socijalne podrške koju majka dobija tokom trudnoće iu mesecima nakon porođaja značajno utiče na njenu sposobnost da uspostavi zdravu emocionalnu vezu sa svojim djetetom. Bliski odnosi sa porodicom i prijateljima, kao i podrška vašeg partnera su neophodni.
- Emocionalni faktori: Majčine emocije igraju centralnu ulogu u razvoju veze. Osjećaji kao što su radost, strah, nesigurnost ili stres mogu utjecati na emocionalnu interakciju između majke i djeteta. Važno je da majka ima neophodnu podršku da upravlja i izražava svoje emocije na zdrav način.
Kako njegovati zdravu vezu sa svojom bebom?
Stvaranje snažne emocionalne veze sa svojim djetetom zahtijeva vrijeme, strpljenje i trud. Ispod su neke ključne strategije za efikasno negovanje ove veze:
- Afektivan kontakt i stalna njega: Odmah i na odgovarajući način reagirati na osnovne potrebe bebe, kao što su hranjenje, mijenjanje pelena ili utjeha bebe, stvara osjećaj sigurnosti i povjerenja u bebu.
- Pozitivne dnevne interakcije: Uključivanje u jednostavne aktivnosti poput razgovora, smiješka ili pjevanja vašoj bebi pomaže u jačanju emocionalne veze. Ove interakcije su neophodne za razvoj neverbalne komunikacije i empatije.
- Uspostavite rutine: Dnevne rutine, kao što su kupanje, vrijeme za spavanje ili šetnje, pružaju bebama osjećaj stabilnosti i predvidljivosti koji jačaju njihovu emocionalnu sigurnost.
- Igra i stimulacija: Igra je moćno sredstvo za poticanje emocionalnog povezivanja. Igra s bebom i pružanje stimulacije kroz igračke ili interaktivne igre promiče ne samo kognitivni razvoj, već i emocionalni razvoj.
Uloga oca u razvoju emocionalne veze
Emocionalna veza sa ocem jednako je važna kao i veza sa majkom. Iako majka igra ključnu ulogu u prvim mjesecima života, prisustvo i aktivno učešće oca podjednako su bitni za emocionalno blagostanje bebe.
Otac može uspostaviti sopstvenu vezu kroz kontakt koža na kožu, učešće u svakodnevnim zadacima kao što su kupanje ili hranjenje, te kroz emocionalne interakcije s bebom, kao što su razgovor s njom, osmijeh ili igranje s njom.
Emocionalna veza između bebe i njenih staratelja je fundamentalni proces koji utiče ne samo na bebinu neposrednu dobrobit, već i na njenu sposobnost da formira zdrave odnose u budućnosti. Stvaranje okruženja brige, ljubavi i međusobnog poštovanja pomaže bebi da postane emocionalno jaka i sigurna.