Intervjuiramo Lauru Perales: "Jedini način da zdravo živimo seksualnost je promicanje zdravog odgoja"

O dječjoj seksualnosti razgovarali smo s Laurom Perales Bermejo; Laura je dječji psiholog i specijalizirala se za prevenciju i perinatalnu psihologiju. Na vašoj web stranici Samoregulirano roditeljstvo znat ćete malo više. Upravo tamo naći ćete članak pod nazivom "Prevencija i preporuke o seksualnom zlostavljanju djece", u kojem možete pročitati: 'Suprotno onome što se misli i kao što smo prethodno komentirali, omogućavanje djetetu da iskusi ili otkrije seksualnost iz svoje znatiželje nije štetno (sve dok je to na zdrav način)'.

Bio je to tekst kroz koji sam počeo upoznavati glavnu junakinju ovog intervjua i njen rad. Pored psihoterapije s djecom i odraslima, Laura razvija radionice na teme poput dječje seksualnosti ili ograničenja i bijesa; i ima svoj godišnji program obuke za svjesno roditeljstvo; Poznati su i njihovi "porodični krugovi" (u kojima polaznici uče na iskustveni način). Za kraj prezentacije moram reći da iz svog profesionalnog rada uvijek prenosi potrebu za ljudima, porodicama i društvom, promijeniti tretman djece, jer je mnogo puta ono što mi smatramo problem zapravo djetetov pokušaj prilagodbe okolini. Ostavljam vam intervju:

Majke danas: Nastavljamo li dalje prenositi djeci pogrešne ideje o seksualnosti? Jesmo li moderni, ali seks i dalje smatramo "prljavim" ili je to samo moja percepcija?

Laura Perales: Zaista, seksualni tabu je još uvijek na snazi, iako ga prikrivamo slobodama. To je nešto generacijsko, uvjetovano istom represijom koju smo iskusili u djetinjstvu, kao i koncepcijom seksualnosti kao nečega prljavog, što je skriveno, a nema nikakve veze s prirodnom seksualnošću. U drugim kulturama manje zagađenim od naše, iskustvo seksualnosti je puno, bez tabua i prikrivanja. Ispostavilo se da u tim društvima nema nasilja i nije slučajno. Suprotstavljeno je da somatosenzorni užitak i ne potiskivanje seksualnosti predstavljaju obrnutu korelaciju sa nasiljem.

MZ: Ako su seksualnost i njezino izražavanje zdravi, ako je to dio našeg razvoja ... kako možemo objasniti da je i dalje skloni skrivati?

LP: Iz istog razloga koji sam već spomenuo, ako je neko doživio represiju nad seksualnošću i prenošenje tog koncepta kao nečega prljavog (a to se ne događa samo kod kuće, to je nešto socijalno), bez obzira na to koliko je teorija poznata i razumije da je zdravo, pojavit će se represivne akcije (čak i u obliku izgleda, nelagode ...). Informacije su potrebne za razotkrivanje mitova, kao i za ličnu psihoterapiju.

MZ: Kakav je razvoj seksualnosti kod djevojčica i dječaka? (Do 6 godina).

LP: Seksualnost je nešto što je prisutno od trenutka začeća, prolazeći kroz različite faze. Budući da seksualnost nije samo odnos odraslih, taj pojam jako ograničavamo. Seksualnost je sve što uključuje zadovoljstvo. Dijete koje doji majku na ugodan način je seksualnost, na primjer. Od treće godine postoji otkriće genitalija koje započinje igre u tom smislu. Ulaskom u društvenu zajednicu, s drugom djecom, među njima se pojavljuje i istraživanje. I pitanja, kojih se roditelji toliko plaše. Sve je to zdravo, sasvim normalno.

MZ: Kad su djeca mlada, žele sve znati i postavljati pitanja, roditelji se pomalo boje tih pitanja, a nedostaje nam prirodnosti, ali kako možemo biti prirodni ako smo odrasli u okruženju ograničenja? Moramo li odgovoriti na sve brige naše djece?

LP: Da, važno je da ih ne lažemo ili da ih izbjegavamo, moramo odgovoriti na ono što nas pitaju, kada nas pitaju, ne predviđajući i ne vodeći opsežne razgovore, odgovarajući na ono što nas pitaju. Taj se strah od odgovora smanjuje čim roditelji shvate da će ih djeca, osim ako budu nešto zdravo, ako im ne daju odgovore, potražiti i drugdje. I naravno, vizija seksualnosti koju će pronaći u društvu nije zdrava.

MZ: Postoje li teme o kojima je važno razgovarati s djevojkama i dječacima prije adolescencije?

LP: Naravno, od mnogih subjekata, a ovaj o seksualnosti je jedan od njih. Imati zdravo iskustvo i informacije koje su bliže prirodnoj seksualnosti (ne bolesnima, već socijalnoj) pružit će im oružje protiv seksualnog zlostavljanja i prakse koju ne žele provoditi, iako postoje socijalni pritisak. Tabu je naš, a ne njihovAko reproduciramo ciklus i nastavimo im pokazivati ​​što je nezdravo ili sakrivamo što je zdravo, i oni će patiti.

MZ: To je u adolescenciji (možda oko 15 godina?) Kada je osoba zainteresirana za seksualne odnose slične onima koje imamo kao odrasli, i da li od tada mi odrasli postajemo opsjednuti mogućim rizicima?

LP: Ponekad se to dogodi i prije te dobi, problem nije vrijeme adolescencije u kojem se to događa, već iskrivljene informacije koje do njih dolaze i koji imaju veze samo zbog socijalnog pritiska ili rodne uloge (također neprirodne). Naime, rizik nije da imaju veze, već da ih imaju bez želje da ih imaju, bez zaštite, na opasnim mjestima ... To možemo spriječiti, prvo roditeljstvom s vezom i kontaktom u kojem se dječji ego može izgraditi na solidan način, drugo bez potiskivanja seksualnosti iz djetinjstva tako da traži ugodno iskustvo (ni prisilno ni bolesno) i ima potrebne informacije Treće, vjerovati im i dopustiti im da svoje partnere dovedu kući, u sigurnom okruženju, s kontraceptivima. Razlika između toga dopuštajući to ili ne je u tome što će oni, ako mi to ne dopustimo, ionako imati veze., ali na terenu, možda pijan ili drogiran, i to na vrlo loš način, uz rizike koje to podrazumijeva.

MZ: Kao što znate, postoje određene vijesti koje nam govore o praksama rizika kod maloljetnih maloljetnika (na primjer pristanište). Bez razmatranja jesu li urbane legende ili ne, je li moguće da djevojčice i dječaci mogu svoju seksualnost graditi na zdrav način? Koje uslove treba dati za to?

LP: Da, ovo postoji, mol (i druge prakse) nisu urbana legenda. Čak sam poznavao slučajeve dece koja su to radila 12 ili 13 godina; i trudnoće u tim godinama. Prirodne rodne uloge, mačizam, imaju puno veze s tim.

Kompletan sistem pokazuje dječacima da trebaju zadržati svoje osjećaje za sebe, biti „mačo“ i da bi trebali obuti čizmu koja gazi žene, a djevojčice učimo da trebaju ostati pod tom čizmom i biti predmeti. Mnoštvo stalnih poruka u oba smjera bombardiraju ih od djetinjstva, od oglašavanja, pjesama, seksističkih igračaka itd. Pored toga, ove vrste praksi rezultat su odsutnog ili autoritarnog odgoja koji se obično događa djeci, kao i represije nad prirodnom seksualnošću.

Da bismo to spriječili, prvo što moramo učiniti je razumjeti biologiju, što je potrebno bebi i djetetu, razlikovati je od kulturne, a također internalizirati da sve što se događa tijekom roditeljstva može pokazati simptome godinama kasnije. Sve se zbraja, ne postoji razdvajanje između onoga što se događa kada su bebe i onoga što doživljavaju u adolescenciji. Važno je podići svijest, mentalno zdravlje njihove djece i čovječanstva budućnosti ovisi o njegovanju iz sigurnosti, veza, kože i očiju. Ego djeteta će se formirati u prve tri godine života, a za to mu je potrebna majka (ovo je biološko, nije pitanje ideologija). A majci treba 'pleme' da se brine o njoj, da je ugađa, promoviše odmor kako bi se brinula o njoj. Ovo je veliki neuspjeh naše društvene organizacije, majke su same, preplavljene, nevidljive, krivi čak i za disanje. Ponekad su majke zbog društvenog pritiska, jer se pretpostavlja da biti žena moraš biti, kad je toliko važno voljeti, bez ikakvih obaveza ili nametnute uloge.

U društvima koja sam komentirao na početku, blizu prirodnog, bez seksualne represije, postoji i izvrsna briga o majčinstvu, plemenu koje štiti majke i favorizira biološku pojavu. Nema nikakve veze s našom kulturom. To bi favoriziralo, zajedno sa njegovanjem iz veze, formiranje čvrstog jastva i odsustvo praznine koja bi se mogla pokriti, što bi omogućilo ovim adolescentima da kažu ne onim što ne žele raditi (ako to ne žele učiniti) ), bilo pristanište, droga, alkohol ... Većinu vremena na kraju rade te stvari zbog pritiska grupe, pokušavajući stvoriti sliku "starijeg", ili upravo kao pobuna protiv zabrane odraslih. A seksualnost je zabranjena, skrivena u našem društvu.

MZ: I usput, iako svaka osoba seks doživljava na vrlo ličan način, a svi imamo svoje potrebe ... postoji li način za zdravu seksualnost? koji je?

LP: Mnogi ljudi ni ne znaju šta je orgazam. Ili ne osjećaju zadovoljstvo (ponekad postoji čak i patnja), ili ga postoji mali dio, koji nema nikakve veze sa stvarnim orgazmom (iako nikada to nije doživjela, osoba vjeruje da ima orgazam). Ali kao što sam već spomenuo, seksualnost nadilazi genitalnost odraslih. To je zadovoljstvo. Postoje ljudi koji negiraju iskustvo užitka, postoji samokažnjavanje, osjećaj nedostojnosti, koji se učvršćuje od ranog djetinjstva, uz poricanje, na primjer ruku njihovih roditelja, prijekore ako su dodirnuli svoje genitalije, progresivno odvajanje tijela i ono što nam je ugodno što se događa kod uobičajenog, odvojenog odgoja, opterećenog kaznama, svađama, nedostatkom igre, kontakta itd.

Ako se odvojimo od tijela i zadovoljstva, kakva će biti naša odrasla seksualnost? Jedini način da zdravo živite seksualnost je promocija zdravog roditeljstva i odbacivanje rodnih uloga.

MZ: Što biste rekli roditelju koji je uznemiren jer su otkrili kako se njihova kćerka ili sin samozadovoljavaju?

LP: Uopće se ne uznemiravajte, što je dobar znak da se to događa. Umjesto da se uzbuni, kaže joj da i on to čini i da je to ugodno. Dakle, ovom referencom pomažemo našem djetetu da ne shvati da je to nešto neprilično ili da se osjeća krivim zbog osjećaja zadovoljstva.

MZ: A što kažete na drugog roditelja koji je zbunjen jer se njihov tinejdžer želi uvući u sobu sa svojim partnerom?

LP: Pa, ista stvar koju sam gore spomenula, kakve će veze imati, bilo da ih ostavimo ili ne, ako im omogućimo da imaju veze kod kuće, zaštitit će ih od opasnosti tako što će ih imati bilo gdje i bez ikakve zaštite.

MZ: Kako ocjenjujete seksualno obrazovanje škola i instituta naše zemlje?

LP: Morate mnogo da se poboljšate. Ne znam šta se radi u svim centrima, ali ono što sam vidjela u vezi sa seksualnim odgojem ima više veze sa stavljanjem kondoma ili davanjem tampona nego sa seksualnošću. Više od edukacije bilo čega, morali bismo prestati represirati. Kako ćemo odrasle poučavati o seksualnosti, ako smo već blokirani?

Završiti, Moram zahvaliti Lauri na suradnji i nadam se da vam se intervju jako svidio. Uživao sam u tome i premda je to teško odabrati, ostaje mi fraza: «Kompletan sistem pokazuje djeci da svoja osjećaja trebaju zadržati za sebe, da budu 'mačo' i da stave čizmu koja korača na ženama, a mi podučavamo djevojke koje bi trebale ostati pod tom čizmom i biti predmeti. Mislim da bi cijelo društvo trebalo ozbiljno preispitati postupanje s djecom, ali i rodne uloge i druge zablude koje prenosimo voljno ili nevoljno, inače probleme koje već imamo (kao npr. rodno nasilje) može se pogoršati nego riješiti.