Psihološko zlostavljanje djece: Utjecaj i kako ga zaustaviti

psihičko zlostavljanje djece To je jedan od najsuptilnijih i često zanemarenih oblika nasilja nad djecom. Ožiljci koje ostavlja nisu vidljivi, ali emocionalna oštećenja su duboka i dugotrajna. Često djeca koja trpe ovu vrstu zlostavljanja odrastaju s razornim posljedicama po njihovo samopoštovanje, samopouzdanje i mentalno zdravlje, što može obilježiti njihov odrasli život.

Šta je psihičko zlostavljanje djece?

Psihološko zlostavljanje djece, također poznato kao emocionalno zlostavljanje o psihičko zlostavljanje, su oni ponavljajući postupci ili ponašanja od strane staratelja ili roditelja koji negativno utiču na emocionalno blagostanje djeteta. Ova djela ne uključuju nužno fizičko nasilje, ali nose jednako ozbiljne posljedice po razvoj djeteta.

Ova vrsta zlostavljanja uključuje, ali nije ograničena na, sljedeća ponašanja:

• Kontinuirano verbalno ponižavanje, ismijavanje ili odbijanje.
• Emocionalna manipulacija ili emocionalna ucjena.
• Ravnodušnost i nedostatak pažnje prema emocionalnim potrebama djeteta.
• Pretjerana kontrola i sprječavanje djeteta da razvije svoju ličnost.
• Stalne prijetnje i vikanja.

Marie-France Hirigoyen, jedna od najpriznatijih specijalista za uznemiravanje i psihičko nasilje, u svojoj knjizi spominje da ti postupci počinju jednostavnim nedostatkom poštovanja, manipulacijom ili ignoriranjem djeteta, ali ako okolina ne reaguje, djela postaju u obrazac zlostavljanja koji ozbiljno narušava psihu žrtve.

Znakovi i simptomi psihičkog zlostavljanja djece

U mnogim slučajevima znaci emocionalnog zlostavljanja nisu evidentni, jer nema vidljivih udaraca ili rana. Međutim, postoji niz pokazatelja koji mogu upozoriti odrasle da je dijete žrtva psihičkog zlostavljanja:

• Nisko samopouzdanje: Emocionalno zlostavljana djeca često pokazuju negativnu sliku o sebi. Često se osjećaju beskorisno ili neispravno.
• socijalne poteškoće: Imaju tendenciju da se izoluju od drugih ili, naprotiv, traže stalno odobrenje odraslih da se osećaju voljeno.
• Školski problemi: Mogu imati poteškoća s koncentracijom, lošim akademskim uspjehom ili nezainteresovanošću za učenje.
• Emocionalni problemi: Anksioznost, depresija, poremećaji spavanja, noćne more ili agresija.
• Fizički problemi: Mogu predstavljati nagle promjene u težini, stalni umor ili promjene u ponašanju u ishrani.

Neophodno je da odrasli zaduženi za brigu o djetetu, kao što su nastavnici, rođaci ili bliski prijatelji, budu pažljivi na ove znakove kako bi na vrijeme intervenirali i spriječili da se ova vrsta zlostavljanja produži.

Direktno i indirektno psihičko nasilje

Psihološko zlostavljanje se može podijeliti u dvije široke kategorije prema načinu na koji se manifestira:

Indirektno nasilje

To je onaj koji nastaje kao posljedica sukoba između odgovornih odraslih osoba, uglavnom roditelja, koji na kraju kolateralno utiču na dijete. Na primjer, kada dijete svjedoči nasilnim svađama ili situacijama prijezira između roditelja. U tim slučajevima, iako ono nije glavna meta nasilja, dijete upija konflikt i emocionalno pati.

Marie-France Hirigoyen objašnjava da djeca, uronjena u tuđi sukob, postaju žrtve kada ih agresija „prska“. Ovo zlostavljanje ne samo da utiče na njihovo emocionalno blagostanje, već i ometa njihov lični i društveni razvoj.

Direktno nasilje

Kada jedan od roditelja svjesno ili nesvjesno svoju frustraciju i prezir usmjeri prema djetetu, radi se o slučaju direktnog nasilja. U ovim slučajevima, zlostavljanje se može opravdati pretpostavkom da je „za dobro djeteta“, zasnovano na obrazovnim ili disciplinskim pitanjima.

Uobičajeno je da agresor minimizira štetu tvrdnjom da to radi da bi obrazovao dijete, dok je u stvarnosti to jasan znak odbacivanja ili potrebe da se maloljetniku obračuna. Ova vrsta nasilja je posebno opasna, jer dijete najčešće nije u stanju da se brani ili jasno identifikuje problem.

Posljedice psihičkog zlostavljanja kod djece

Psihološko zlostavljanje djece uzrokuje niz posljedica, kratkoročnih i dugoročnih, kod pogođene djece. U mnogim slučajevima, emocionalne posljedice mogu biti još razornije od posljedica fizičkog nasilja. Djeca koja su žrtve emocionalnog zlostavljanja imaju veći rizik od razvoja ozbiljnih psihičkih problema u odraslom životu.

Neke od najčešćih posljedica su:

• Emocionalni poremećaji: Anksioznost, depresija i nisko samopoštovanje uobičajeni su efekti kod djece koja su bila psihički zlostavljana.
• Samopovređivanje ponašanja: U nekim slučajevima, djeca mogu razviti samodestruktivno ponašanje kao način da oslobode bol.
• Problemi socijalizacije: Teško uspostavljaju zdrave odnose sa vršnjacima i drugim ljudima, jer imaju iskrivljenu sliku o sebi i stvarnosti.
• akademske poteškoće: Njihovi loši akademski rezultati obično su direktno povezani sa zlostavljanjem koje trpe kod kuće ili u svom neposrednom okruženju.
• Problemi mentalnog zdravlja u odrasloj dobi: Psihološko zlostavljanje djece ne pogađa samo dijete u sadašnjosti, već se nastavlja manifestirati i u odrasloj dobi u obliku emocionalnih ili poremećaja ličnosti.

Posljedice zlostavljanja mogu biti razorne ako se ne zaustave na vrijeme, pa je stoga važna rana intervencija.

Oblici intervencije i tretmana

Od ključne je važnosti da osobe bliske maloljetnicima poduzmu mjere ako sumnjaju na situacije psihičkog zlostavljanja. Ranom intervencijom moguće je spriječiti da se ova vrsta nasilja perpetuira i nanese nepovratnu štetu životu djeteta.

Glavni oblici intervencije su:

Identifikacija zlostavljanja

Prvi korak ka zaustavljanju psihičkog zlostavljanja je da ga identifikujemo. Djeca nemaju uvijek sposobnost da verbaliziraju kroz šta prolaze. Stoga je bitno da odrasli obrate pažnju na gore navedene znakove i simptome. Učešće stručnjaka kao što su psiholozi ili socijalni radnici može biti od suštinskog značaja u ovim slučajevima.

Psihološka podrška

Kada se otkrije zlostavljanje, potrebno je pružiti specijaliziranu psihološku podršku i djetetu i porodici. Porodične, individualne ili grupne terapije mogu pomoći svim stranama da zaliječe psihičke rane i poboljšaju komunikaciju kod kuće.

pravnu zaštitu

U ozbiljnim slučajevima, kada se zlostavljanje ne zaustavlja ili ugrožava integritet maloljetnika, moguće je pribjeći pravdi kako bi se dijete zaštitilo. Zakoni su osmišljeni tako da štite prava maloljetnika i pružaju im sigurno okruženje bez nasilja.

U mnogim slučajevima, intervencija socijalnih službi ili pravosudnog sistema može biti neophodna kako bi se osiguralo da dijete odrasta u odgovarajućem okruženju.

Psihološko zlostavljanje djece je realnost koja zahtijeva veću vidljivost i svijest. Iako ne ostavlja fizičke tragove, njegove posljedice su poražavajuće, ali je, srećom, moguće djelovati da se ova situacija promijeni. Odrasle osobe moraju biti odgovorne za emocionalno blagostanje maloljetnika i poduzeti potrebne mjere kako bi spriječile da se ova vrsta nasilja nastavi.