Čudovišta ispod kreveta, munje i gromovi, tama. Sva djeca imaju strahove, bilo od stvarnih ili izmišljenih stvari. A kako rastu, rastu i njihove brige. Hoće li me se svidjeti djeci u fudbalskom timu? Hoću li dobro proći sutrašnji ispit? Većina roditelja uspijeva utješiti svoju djecu i smanjiti njihove strahove, ali u nekim slučajevima anksioznost prestaje biti normalna i postaje poremećaj.
Dijete ne želi da jede jer se boji da se ne uguši; drugi se plaši životinja; Devojčica odbija da ide u školu jer se plaši da ceo dan bude odsutna od majke. Srećom, roditelji imaju nekoliko načina da pomognu svojoj djeci da se izbore sa anksioznošću.
„Brige su dio procesa rasta i sazrijevanja“, kaže Marie Cumming, bračna i porodična terapeutkinja iz Waterlooa u Kanadi. “Normalno je, pa čak i zdravo da se djeca malo brinu, jer na taj način stiču oružje neophodno za suočavanje sa životnim izazovima. Nervoznost prije nastupa u školskoj predstavi ili prije polaganja važnog ispita motivira djecu da se trude i daju sve od sebe.”
Manje brige pomažu u izgradnji karaktera djece i predstavljaju izazove iz kojih mogu učiti. Postoje i brige koje ih uznemiruju, umjesto da im ponude izazov. Dete sa ovakvom zabrinutošću ne može da se suoči sa onim čega se plaši; Na primjer, čvor u stomaku ga sprečava da izađe iz auta neposredno prije odlučujuće fudbalske utakmice. Djeci koja pate od ove vrste anksioznosti treba više pomoći nego drugima (a možda i od psihoterapeuta). Manje uobičajeni su ekstremni anksiozni poremećaji, koji onemogućavaju djeci normalno funkcioniranje, poput dječaka koji se toliko boji prljavštine da pere ruke nekoliko puta zaredom. Ova djeca trebaju intenzivnu psihoterapiju i često uzimaju lijekove.
Kao dijete, Amanda Sprague* se držala roditelja kada je bila u blizini stranaca, spavala s otvorenim vratima i upaljenim svjetlom u hodniku i plašila se insekata. Njegovi roditelji su mislili da u njegovim godinama ništa od ovoga nije bilo nenormalno. „Ali kada je počeo da ide u školu, njegova anksioznost se umnožila i pojačala“, kaže Laura,* njegova majka. Kada bi se spustila oluja, devojka bi se sklupčala u krevetu, paralizovana od užasa, a jednom kada je videla dva bubašvaba na plafonu svoje sobe, izašla je vrišteći i odbila da tamo ponovo spava.
Hrana ga je takođe uznemirila, jer se bojao gušenja. Kada je imao osam godina, jednog dana je prestao da jede. „Rekao je da ne može da guta i da mu je nešto zapelo u grlu“, kaže Laura. “Naš doktor je isključio infekciju, a rendgenski snimak je pokazao da nema fizičkih poremećaja.”
Amanda je bila toliko uznemirena da joj se grlo zatvorilo, zbog čega nije mogla da proguta.
Nekoliko dana kasnije, Amanda je razvila nezdrav strah od smrti. Prije spavanja bi vrištao jer je osjećao da mu srce kuca prebrzo. Potom je primljena u bolnicu, gdje joj je dijagnosticiran generalizirani anksiozni poremećaj. Bila je toliko uznemirena da joj se grlo zatvorilo, zbog čega nije mogla da proguta.
Amandin slučaj je ekstreman, ali je primjer ozbiljnog problema s kojim se danas suočavaju mnoga djeca i adolescenti. Iako nema zvaničnih podataka, procjenjuje se da između 8 i 10 posto djece između 5 i 17 godina pati od anksioznih poremećaja poput Amandinog. Drugi imaju umjerene probleme sa anksioznošću.
Deca često pate u tišini jer ne razumeju šta im se dešava ili ne mogu da objasne svoja osećanja. Sa svoje strane, roditelji mogu previdjeti zabrinutost svoje djece, umanjiti je ili pogrešno protumačiti simptome, jer djeca izražavaju anksioznost na različite načine; na primjer, pokazivanje pretjerane stidljivosti, razdražljivosti, pa čak i bunta.
“Otkrivanje problema je od vitalnog značaja. Hronična anksioznost može dovesti do niskog samopoštovanja, nesigurnosti, depresije, poteškoća u uspostavljanju zdravih odnosa, pa čak i samoubistva“, kaže Barbara Ward, socijalna radnica i kodirektorka kidsLink-a, centra za mentalno zdravlje djece sa sjedištem u Saint Agathi u Kanadi.
Abnormalna anksioznost u djetinjstvu povećava vjerovatnoću da patite od emocionalnih poremećaja i upotrebe droga u odrasloj dobi.
Nastavak u Strahu od djece (II dio)
rdselections
Pa ja ti kazem da moja mala trogodisnja nece da jede vec dva dana jer se plasi da se ne gusi.Svaki put kad joj stavimo hranu u usta ona place ocajni a jos vise ako je cvrsta kao malo pirinča ili rezanaca. Zapravo me to brine jer je uvijek dobro jela i dva dana to nije radila, bojim se da će se razboljeti ili će se desiti još gore stvari; Molim vas, želio bih da me uputite u vezi s ovim i odgovorite na moju e-poštu. Hvala ti.
Moj sin ima 8 godina i već tri nedelje odbija da spava u svojoj sobi, šta god da mu kažemo ili objašnjavamo, on jednostavno kaže da želi da bude u istoj sobi sa mojim mužem i ja, on je čak je izrazio da želi da spavam.Hajde da stavimo njegov krevet u našu sobu, sve moje rasprave su gotove.
Hello Yacky!
Ako ste prije spavali u svojoj sobi bez problema, možda vam se dogodilo nešto zbog čega više ne želite da spavate sami. Pokušajte otkriti da li je imao noćnu moru, da li ga je dijete nečim uplašilo, ili čak da li je ikada ustajalo noću i vidjelo vas kako se seksate, a da vi toga niste svjesni. Zvuk prilikom seksa ponekad zbuni djecu i misle da tata vrijeđa mamu, pa pokušavaju da je zaštite tako da se to ne ponovi i ustaju noću, na najmanju buku idu da vide šta se dešava ili čak pokušati spavati u istoj sobi.
Saludos
ZDRAVO, OČAJNA SAM IMAM DEČKA OD 6 GODINA KOJI JE PRE TRI DANA NAKON EPIZODE U KOJOJ SE GUŠIO HRANOM, TOLIKO JE BIO PREPAŠEN DA NIŠTA NIJE POJEO. HOĆE SAMO ČOKOLADNO MLIJEKO I NEKI DRUGI, TEČNIJI DESERT, MOLIM VAS NE ZNAM ŠTA DA IZMIŠLJAM DA I AKO JE SUV MOŽE PROBATI NEKU HRANU. PROBALA SAM PRVO JEDETI I POKAZATI MU DA SE NIŠTA NE DEŠAVA, ONDA SAM GA NAGLEDALA DA AKO I JEDE RIJETKO I JAKO MALE porcije, DA ME STVARNO POBJEĐUJE I NAJGORE OD SVEGA DA SE BILO DEVOJKA I JA PREVLADIMO TO PSIHOLOŠKOM POMOĆU ALI NE ŽELIM DA ON DOĐE DO ISTO MOLIM VAS TREBA MI POMOĆ OZBILJNO JAKO SAM UZREĆEN OVOM SITUACIJOM I NE ZNAM KAKO DA SE SNAM, JE DA GA IZAZIVAM JER ZNAM KAKO SE OSEĆA, ALI NE MOGU DA MU DOZVOLIM DA SAMO SEBE HRANE.MLEKO HVALA I TREBA MI VIŠE NEGO HITNO ODGOVOR.
Zdravo Analija,
Možda je najbolji način da mu pomognete da savlada strah je da počne ispočetka s dijetom, odnosno da se vrati na pire i postepeno povećava teksturu dok opet ne dođe do komadića. Ali iznad svega, budite strpljivi i pustite ga malo po malo, vidjet ćete kako će to prevladati; )
Saludos
Zdravo,jako sam zabrinut.Imam sina od 9 godina koji se ugušio hranom u januaru.Od tog trenutka je bio uplašen.Ne želi da jede meso koje ima kosti.Danju zamišlja da mu se svašta može desiti.stavi u usta da se zadavi, uvek je svestan da mu je nešto u grlu. kako mogu pomoći
Najbolji način da mu se pomogne je da ga ponovo upoznate sa hranom, sa strpljenjem i pokažete mu da ako mirno jede i dobro žvače, ništa mu se ne smije dogoditi. Hranu za sada možete prezentirati u malim komadima i povećavati ih malo po malo, prije svega ne forsirajte i, ako smatrate da je potrebno, možete pribjeći pomoći psihologa. Srećno! 😉
Zdravo,molio bih pomoć.Moj sin jede istu stvar od svoje 3 godine (jede ćufte, sirove kobasice, krompir kolače, piletinu sa povrćem i supe od pirinča) i ne želi da proba novo stvari nekad mu dosadi da jede isto.ali ne zeli da proba sad ima 6 godina i plasim se da ce se razboljeti posto je krenuo u osnovnu i ne znam sta da dam kad hocu da mu dam nesto novo on kaze da ne zeli i pocne da povraća i da vrišti i da place dok ne dozvolim
U miru i kad izadjemo na ulicu neznam sta da mu dam posto nema stvari koje voli,sta da radim da moj sin voli nove stvari,mozete li mi pomozite,s obzirom da ni Quesadilla nema ili se jede kolač od šunke ili jaja sa šunkom, POMOĆ
Pozdrav, vidi, imam dječaka od 8 godina i pre neki dan se ugušio zelenim listom i sad se boji da jede i guta i ne želi ništa da jede, šta može?
ZDRAVO, IMAM KĆERKU KOJA IMA 3 GODINE 6 MJESECI I OD PRIJE NEKOLIKO DANA SE DAVILA MRVICOM HLJEBA ŠTO JE DOVELO DO POVRAĆANJA I SVAKI PUT KADA POVRĆA IZ DRUGOG RAZLOGA DA BI DA JE BILO PIJ SAMO ČOKOLADNO MLIJEKO I SVE SAM JA SAM SVE POKUŠAO DA JE PONOVNO JEDE ALI NISAM USPJEO.JAKO SAM ZABRINUTA I NE ZNAM STA DA RADIM.MOLIM SE ONIMA KOJI SU IMALI OVO ISKUSTVO DA ME MOGU SAVETOVATI KAKO MOGU POMOĆI SVOJOJ ĆERKI.