Već neko vrijeme izgleda da je privrženost postala moderna. Mnogo se govori o roditeljstvu vezanosti, ali ponekad ne znamo tačno šta to znači.
Jer u roditeljstvu uvijek postoji vezanost. Vezanost je biološka potreba prvog reda.
Kao društvena bića kakva jesmo, na svijet dolazimo sa urođena potreba da se emocionalno vežemo sa osobom koja brine o nama. Afektivna veza garantuje opstanak pojedinca.
Teorija vezanosti
Teorija vezanosti naglašava potrebu da ljudi vremenom uspostavljaju afektivne veze, svakodnevnom interakcijom sa značajnim ljudima koji su ti koji postaju figure vezanosti.
Formulirao ga je Bowlby. Doktor i psihoanalitičar po obuci i Freudov učenik, zanimao ga je odnos između lišavanja ili gubitka majčine figure u djetinjstvu i posljedica za formiranje ličnosti. Posvetio se istraživanju odnosa majke i djeteta prvo u životinjskom svijetu, a kasnije i kod ljudskih majki i beba. Prema Bowlbyju, iskustvo toplog, intimnog i kontinuiranog odnosa bebe i malog djeteta s majkom ili surogatnom figurom neophodno je za mentalno zdravlje.
Vezanost je važna jer osim što osigurava preživljavanje, pruža i sigurnost. Sigurno vezivanje omogućava bebi ili djetetu da istražuju svijet oko sebe.
Kvalitet veze između majke i bebe je odlučujući faktor u formiranju internih operativnih modela. Odnosno, mentalno predstavljanje djeteta u svijetu i o sebi ovisi o tome kako je o njemu bilo zbrinuto. Ako se vaše potrebe slušaju i na efikasan način zadovolje, shvatit ćete da vas cijene i da je svijet ugodno mjesto. Ako se, s druge strane, ne brinu na odgovarajući način za vaše emocionalne potrebe, shvatit ćete da niste vrijedni pažnje i da će svijet biti prijeteće i opasno mjesto.
Ovakvo predstavljanje svijeta i sebe trajat će tijekom života i utjecati će na sve odnose osobe. Veze razvijene u djetinjstvu bit će model veza koje se razvijaju u odraslom životu.
Afektivna veza gradi se tokom vremena interakcijom između majke ili surogat figure i bebe ili malog djeteta.
Mary Ainsworth, druga referenca u teoriji vezanosti, istakla je da je najvažniji faktor u interakciji s bebom osjetljiv odgovor majke. Ova osjetljiva reakcija je sposobnost da percipiraju djetetove signale i da ih ne ignoriraju. Protumačite ih pravilno kontaktirajući ih, suosjećajući s bebom. I na kraju, zadovoljite ih što je prije moguće.
Osjetljivi odgovor je u osnovi stvaranja sigurne veze, one koja nas zanima jer smo zdravi.
Osnovni tipovi pričvršćenja
Postoje različite vrste veza. M. Ainsworth proučavao je ponašanje vezanosti između primarnog njegovatelja i bebe. Razvio je "čudnu situaciju", laboratorijsku praksu za procjenu ponašanja malog djeteta kada je odvojeno od majke. Ova praksa se odvija u neobičnoj sobi za bebu i može se primjenjivati od 12 mjeseci.
Ovisno o ponašanju bebe prije razdvajanja i ponovnog okupljanja, imamo sigurne veze i nesigurne veze.
Postoji sigurna veza kada beba pokazuje nelagodu, nervozu, plač i anksioznost zbog odvajanja od majke. Dok majka odlazi, on prekida istraživanje i igra se tražeći je. Kad se majka vrati, beba traži majčinu blizinu i utjehu, nastavljajući istraživanje i igru ubrzo nakon toga.
Kada beba reagira na drugi način, nalazimo se u nesigurnoj vezi. Zauzvrat, nesigurna veza podijeljena je na tri druge: izbjegavajuća, ambivalentna i neorganizirana.
Beba sa izbjegavajuća nesigurna veza neće iznijeti nikakvu vanjsku emocionalnu reakciju niti će pratiti majku kad ona napusti sobu. Nastavit će igrati bez pokazivanja znakova nevolje. Na ponovnom okupljanju neće biti radosti i beba neće tražiti blizinu majke. Ova djeca sa izbjegavajućom nesigurnom vezanošću razvijaju ponašanja ravnodušnosti prema razdvajanju i kontaktima kao odbrambenom mehanizmu. To su djeca koja su klasificirana kao "nezavisna" u dobi kada to ne bi smjela biti. Majke ovih beba često odbijaju tjelesni kontakt sa svojom djecom. Ova djeca trpe ozbiljne emocionalne nedostatke iako ih na prvi pogled ne možemo opaziti.
Bebe sa ambivalentna nesigurna veza patit će od krajnje muke i tjeskobe kad majka napusti sobu. One će biti inhibirane nakon što majka ode. Neće istraživati ili se igrati. Kada majka ponovo uđe i dogodi se ponovno okupljanje, beba će imati agresivno ponašanje i izmjenjivat će potrebu i otpor fizičkim i afektivnim kontaktima. Beba se ponaša ovako jer majka nije u skladu s odgovorima na svoje potrebe, njezine reakcije se temelje na vlastitom raspoloženju, ne uzimajući u obzir bebino emocionalno stanje.
Konačno, tu je i neorganizovana vezanost, što je već patološka situacija. Javlja se kod beba i djece koja su podvrgnuta porodičnom zanemarivanju, zlostavljanju, seksualnom zlostavljanju ... Figura privrženosti istovremeno je izvor straha i potrebe za sigurnošću i ljubavlju.
Da zaključim, vezanost je garancija preživljavanja. Svi moramo razviti emocionalne veze s onima koji su nam bliski da bismo mogli živjeti.
Kao majka ne postoji ništa, a vezanost koju imamo neprocjenjiva je. Divan post, hvala