Ima djece koja počinju nestašluk krađe i nehotice ne shvaćaju da to s vremenom postaje mala potreba. Ako nisu uhvaćeni ili kažnjeni nakon krađe, sigurno preći u naviku a to nije pozitivan čin. Takav se podvig može pretvoriti u opsesiju, a zatim u kleptomanija. U ovom članku ćemo razmotriti zašto djeca kradu od roditelja i kako to izbjeći.
Obično ova navika obično se javlja u adolescenciji ili kada dijete počne imati sposobnost da zna šta je posjed. Istina je da kada se dijete uhvati, javlja se ogorčenost i sram, i to ne samo njih, već i roditelja.
Uzroci zašto vaše dijete može krasti
Postoji mnogo načina na koje dijete može ukrasti. Uglavnom kradu dragocjenosti koje jesu vezano za novac. Ako nije novac, mogu čak koristiti račun ili karticu da bi mogli kupiti ćud vezane za video igre. Gotovo sve porodice su u većoj ili manjoj mjeri doživjele ovaj čin i pitanje je zašto to čine.
Djeco u mladosti mogu krasti njihovi roditelji. Iako obično nisu ekstremni slučajevi, mogu biti važni za samu činjenicu. Kad su djeca adolescenti i kradu od roditelja, slučaj može postati ozbiljniji oni imaju drugu vrstu svesti.
Dete ili adolescent mogu imati iskušenje za krađu zbog istih stvari od ostale djece, čak i od vlastite braće i sestara. Na ovaj način ne moraju ništa tražiti od roditelja i sebe ovom tehnikom stvoriti postignuća i više nezavisnosti.
Mnogo od ova djeca kradu i završavaju pokazujući sopstvenu hrabrost pred prijateljima ili da biste mogli pokloniti svoje prijatelje ili svoju rodbinu. Na taj način sebi dokazuju to pobeđuju svoje ciljeve, bez preuzimanja rizika.
Ne uspijevaju procijeniti obim situacijekako se oni osećaju sebičnost i nedostatak empatije posljedicama takvog djela. Svako dijete je drugačiji svijet i možemo shvatiti da to možda rade jer ne moraju ovisiti o nikome da bi zatrebalo nešto materijalno. Ili možda nadomještaju nedostatak naklonosti kod kuće i snabdijevaju ga nečim materijalnimZato se svaka situacija mora analizirati i tražiti rješenje.
Šta učiniti kada vam je dijete ukralo?
U mnogim prilikama, po općem pravilu, dijete obično poriče svoje postupke. Ako ga prvi put uhvatite kako krade, vjerojatno se osjećate loše i izdali ste, pa se nadate da je ova situacija pravovremena. Problem je u tome što se ovo loše ponašanje manifestuje u mnogim prilikama i ne nestaje.
Šta da se radi Kada sumnjate da vam je dijete ukralo? Bit će to trenutak velike predanosti i on će to zasigurno poreći i natjerati nas da posumnjamo u tu krađu. Ne želite ni njega kazniti, samo u slučaju da pogriješimo i činjenica će ostati bez učinka.
Bolje je biti u mogućnosti izreći neku vrstu kazne uhvati to u trenutku, kada to radite, ili barem imate veliku sigurnost da ste to učinili. Ne možemo ga osuđivati po nečemu bez obezbeđenja da se to zaista dogodilo. Bolje je da sljedeći put kada budemo imali svoju torbicu na sigurnom ili ako se želimo uvjeriti u ono što se dogodilo, možemo postaviti malu zamku.
Međutim, ovo ponašanje mora biti ispravljeno kako bi on to bio svjestan to se ne mora ponoviti Nikad. Izbjegavajte predavanje ili vrijeđanje nazivajući ga lopovom ili predviđajući da će se to ponoviti. Kao prvo, dajte svoj glas povjerenja, Učinite da osjeća da ste sigurni da se to neće ponoviti, pa će osjetiti da nije tako loša osoba i da je dio velike porodice. Ako je dijete ponovljeni prestupnik i prisilno u krađi, bit će potrebno to učiniti proslijedite slučaj psihijatru ili psihologu za decu ili tinejdžere. Potrebno je procijeniti koji su razlozi koji ga tjeraju na izvršenje ovog djela.