Dan planete Zemlje završava i pomalo se odražava. Pitam se nije li apsurdno da jedan dan posvetimo svojoj «Majci», jer da, imamo biološku majku (ili barem majku koja nas je odgojila i brinula), i sjajna majka koja je ta koja nas štiti i omogućava nam da živimo u uvjetima u kojima danas uživamo ... i koja bi se usput mogla drastično promijeniti, ako to nisu učinili dovoljno. Apsurdno jer, kako kažu "svaki dan treba biti sa Zemlje".
A kad smo već kod refleksije, sjećam se jednog od značenja "savjesti", koje govori upravo o značenju vezanom za 'jasno i reflektivno znanje o onome što nas okružuje'. I mislim da nam upravo ovo nedostaje: REFLEKSIJA (znam, ponavljam se ); Jer ako umjesto slanja dobronamjernih poruka ili davanja do znanja da očigledno volimo našu Planetu, trebali bismo - mislim - napraviti introspekciju kako bismo otkrili kojim svakodnevnim postupcima bismo mogli naštetiti Zemlji, a kojim istinski brinuti o njoj.
U današnje je vrijeme vrlo lako govoriti i komunicirati, zahvaljujući Internetu i diverzifikaciji informacija i komunikacijskih medija, ono što mi nije tako jasno je da je tako lako promijeniti stvari ... i to bi bilo u našim rukama. Žalimo se, ali ne djelujemo mi se bunimo, ali niko ne poduzima korake za modifikaciju destruktivnog socio-ekonomskog modela. Svi smo odgovorni, ali na kraju niko nije kriv jer gledamo pupak i to dobro radimo ("ko to loše učini, komšija je", to bi bilo više).
Činjenica je da onaj ko živi najmanje ko živi zarobljen u razornom modelu potrošnje, prema tome ko ima najviše; nadamo se da ćemo ukazati na kapitalizam i "oh, ko nas je uvalio u ovo!", ali ko odbija da funkcionira ovako? Ko preduzima korak? "Ko je stavio zvono na mačku?" kako su rekli u basni 'Kongres miševa'.
Ljudsko biće i njegovi ekscesi
Imamo kućne ljubimce koje obožavamo, iako nas nije briga kako se s drugim životinjama postupa u klaonicama ili koliko vrsta svake godine izumre. Odjeću sa druge strane planete peremo ekološkim sapunom radnika koji rade 17 sati dnevno u neljudskim uvjetima. Nedjeljom smo izlazili u šumu, ali smo prvog sunčanog dana bacili plastiku s piknika na plažu... I tako sve.
"Ma šta ... zar nismo svi takvi?" Naravno da ne, jer tko nije poput gornjih primjera, kupuje tri pametna telefona godišnje, bez obzira gdje odlazi njihovo (naše) tehnološko smeće.
Zemlja se brine o nama hiljadama godina
I sada umire (iako to krije), i već je upozorio Miguel Delibes slika rezerviranog mjesta. Hoćemo li vam moći pružiti osnovnu njegu? ili još bolje Postoji li neko sa savješću voljan da promijeni stvari u korijenu i dajući primjer drugima da slijede?
Danas je, na primjer, objavljena ova recenzija dana iscrpljivanje resursa planetePonekad pomislim da smo toliko navikli čitati te stvari da to postaje svakodnevica i nije nas briga, iako to ne bi trebalo biti tako. U stvari, prošlo je nekoliko mjeseci, čak i godina da smo upozoreni da je možda Zemlja već gubi sposobnost rebalansa, i s tim ne samo da bi zdravlje mnogih biljnih i životinjskih bića bilo ugroženo, već i životi oba 'kraljevstva'.
Možda će za nekoliko sati alarmi početi oglašavati, prvo u jednom dijelu planete, zatim u drugom i u drugom (dok naša "majka" vrši rotaciju), i imamo obnovljenu i budnu savjest koja nas tjera da se ponašamo u skladu s našim principima, bez straha i s puno ljubavi prema svemu što nas okružuje. Ne radi se samo o očuvanju Života, već o tome da nemamo pravo uništavati ono što nam je dato.